Friday, February 26, 2010

19. dan - 26. februar 2010

Mama je ustajala nekoliko puta tokom noci i pritom kaze da je vezbala. Doduse rece mi da je relativno dobro spavala.

Ja sam ustao oko 6:15 i skuvao sam joj caj od pelina. Malo kasnije - 7:00 sam joj dao cornflakes sa malo Nutraclens-a i podgrejanog mleka. Spremio sam se da odem do policije i regulisem moje drzavljanstvo. Pre toga sam joj dao standardnu dozu svih vitamina, minerala i drugih dodataka.
Ispred policije sam stigao oko 7:25 a tamo je vec cekalo jedno 50-ak ljudi. Vecina ili za licnu kartu ili pasos. Evo slike:




E super, sad cu da slusam 'Car Talk'. Ali... sad krecu stvari za koje sam ja izgubio zivotinjski insinkt. Treba se setiti kako se preskacu redovi i kako se lakta. Neki koriste svoje klince (4-5-6 godina), neki samo dodju da nesto pitaju i tu se "zapricaju" i ostanu, treci samo partizanski upadnu u red. Sve u svemu cekao sam do 8:15 (u 8:00 se otvara) da bi mi rekli da idem na drugi uzlaz i trazim odeljenje drzavljanstva, koje doduse tek radi od 9:00.
Sacekao sam do 9:15 (nije bilo nikog pre mene) a tamo mi traze jos brdo dokumenata i jos oko 1.500 dinara za administrativne troskove. Evo slike papira koji mi trebaju da dobijem us***o srpsko drzavljanstvo (molim citaoce da uzmu u obzir da sam danas potrosio pola dana i na kraju nisam uradio nista tako da je pridev "us***o" mali s'pram onoga sto (ni)sam postigao i koliko sam vremena protracio. Budite srecni da nisam stavio jos koju rec iza i ispred 'srpsko'. Lakse mi je bilo da dobijem kanadsko drzavljanstvo nego ovo gde sam rodjen. A da, ceka se 2-3 meseca da se odobri isto. :-) Nice. Elem slika sledi za anale:



Ovde se nalaze Uverenje da sam rodjen na teritoriji Srbije, priznanica o uplati, licna karta, Izvod iz knjige rodjenih, mamina potvrda da je drzavljanin Srbije, da nisam upisan u Golubcu, da nisam upisan u Rakovici i zahtev da mi se da drzavljanstvo. I tako to ide...


Stigao sam kuci oko, ma vise ni ne pamtim.
Keva je mnogo pricljivija, pokretljivija, ima malo bolova ali trpi. Kaze da je pre neki dan sanjala neke kineze/japance (zute ljude) kako joj nesto pricaju i jos nesto. To je bilo u ponedeljak i sad mi to kaze. Dobro, pricamo da joj bude lakse. Sve i svemu ja vidim napredak. ZA to vreme je teta-Rosa ocistia vitrinu u trepezariji i policu ispod ogledala. Bar se mi nismo zamajavali oko toga.
Jutros sam joj dao FOCC sa sirom, kaze da joj je masno (stavio sam 2 kasike ulja). Meni se svidja i lici mi na majonez. Ona nikad nije bila ljubitelj majoneza ali sad nema demokratije i mora da pojede. DOk se leci zivi u diktaturi pod mojim vodjstvom. :-) Naseckao sam joj paradajz i krastavce i lakse joj je bilo da sve to pojede. Najbitnije je da joj stomak nije krcao, zapravo od kako pije caj od pelina sve manje i manje krci. Ima vise energije. Zivahnija je.
Tokom raspremanja vitrine nasli smo neke papire a medju njima i ovaj...


Izvrsno!!!

Smejali smo se neko vreme do suza. :-) Odlican lek!!!

Skuvao sam joj supu od povrca a sebi sam da me mine zelja kupio pola kg prasetine i jedno Jelen pivo. Milina. Zato sad stomak "kuva" ali je bilo lepo dok sam jeo. :-)
Jeo sam pored nje u sobi a ona mi kaze kako je mami da proba malo. A-ha, vraca joj se apetit. Na zalost nema mesa do daljnjeg. Mozda nakon sledecih rezlutata krvi i mokrace kad budemo radili tumorske markere.

Promenio sam na Skodilaku neke delove i sad prede ko mace. Moram da ga operem danas/sutra jer se macke sto se motaju po kraju penju po njemu i sve njihove shapice ostaju po haubi i krovu.

Odo da malo odmorim.

Kasnije...

No comments:

Post a Comment